Ali ovaj put sam rekao sebi: "Dosta je, morate završiti posao, bez obzira na to koliko vas košta."
Tako sam se dugo sjećao kako sam se prašio na polici u ostavi i odlučio da napravim stvar od njih koju ću koristiti.
Prije stotinu godina neka vrsta "ljubaznih" osoba poklonila nam je taj nesretnik, koji je, kao što ste mogli pretpostaviti, nadopunio kolekciju neprijavljenih stvari.
Iz ormara bez dna uklonjena je stara bluza s prekrasnim materijalom, ali dugo nije prikladna. Došlo je trenutak za ljepilo i odvijač.
Proces je započeo.
Pomoću odvijača skinuo sam jezivo plastično kućište s sata, izvadio čašu i pregledao brojčanik, koji je na nekim mjestima morao biti zalijepljen.
Zatim je iz bluze izrezala komad tkanine prikladne veličine i izrezala rupu u njoj. Usput, ne propustiti veličinu, bilo je moguće tek iz drugog pokušaja, jer je u prvom materijalu jedva stigao do oboda. Tako da iz vlastitog iskustva mogu reći da je bolje rezati više, a zatim je obrezati već na rubu sata.
Tada je počeo naporan i najneugodniji trenutak, trebalo je ljepiti plastični poklopac preko materijala.
Uz pomoć ljepila i nečije majke, ipak sam uspio. Istina, morala sam se oprostiti od manikure i par puta rastrgati prste koji su se zaglavili umjesto tkanine. Ali pokušajem i pogreškom pretpostavio sam da je lakše koristiti staru hemijsku olovku, čija je stražnja strana vrlo lako zalijepiti materijal. O svom stenjanju, kad sam ga morao otkinuti i preraditi jer je tkanina puhala, neću ni reći.
A sada se ljepilo osušilo, bilo je moguće ponovno sastaviti sat. Čudno, izgledali su vrlo lijepo, ali nešto im nije nedostajalo. A onda sam se sjetila leptira koji "žive" na slici mog prijatelja bez okusa, što ju je učinilo vrlo cool.
Riješen, radi dekoracija od leptira.
Nacrtala sam predložak na papiru i izrezala ga. Zatim sam pronašao poklopac za salatu, koji sam prije nekoliko dana kupio po masi i shvatio da će ova plastika raditi sto posto. Prebacila sam predložak na plastiku i izrezala dva leptira.
Sagnula se na mjestima gdje su počela krila, jer je plastika bila dovoljno meka za ovo.
Nakon što sam se morao sjetiti svog djetinjstva i započeti crtati. Stari lakovi za nokte dobro su došli, što se pokazalo u izobilju. Na prednjoj strani nanio sam bazu u boji, crveno-narančastu.
Napravio sam obruč od lučne bronce, oslikao bljeskove blijedo ružičaste i zlatne boje i na svaki leptir stavio četiri točke u bijelo.
Rezultat me obradovao, leptiri su blistali, ali nisu bili složeni ili previše šareni, što bi bilo suvišno sa sivo plavom tkaninom s paisley uzorkom na obodu sata.Zalijepio sam ih na sat slučajnim redoslijedom i počeo uživati u rezultatu.
Samo dva sata rada, uništena manikura i koža razderana od ljepila na prstima. Ali rezultat je premašio sva moja očekivanja. Lijep sat s leptirićima sada visi u mom središnjem mjestu. I što je neobično, nakon sat vremena više nisam razmišljala o manikuru i sušenom ljepilu, već sam često gledala na sat, jer ih zaista volim.
